Podružnica ili stalna poslovna jedinica jest dio poduzeća osnivača koji se nalazi izvan njegova sjedišta. Podružnica nema svojstvo pravne osobe pa sva prava i obveze iz njezina poslovanja stječe osnivač. Dakle, osnivanjem podružnice u inozemstvu društvo koje je njen osnivač izdvaja dio svoga poslovanja u neku drugu zemlju, no važno je znati da se na taj dio poslovanja koji se kroz podružnicu obavlja u drugoj zemlji primjenjuje pravno uređenje zemlje u kojoj se nalazi podružnica, a ne njen osnivač. Tako će se na podružnicu u inozemstvu primjenjivati i porezni propisi zemlje u kojoj je osnovana isto kao i međunarodni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako su na snazi. Trenutno je na snazi preko 60 ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i drugih zemalja, a među zadnjima je potpisan ugovor sa SAD-om krajem prošle godine o čemu smo pisali na našem blogu.
Obzirom da je podružnica sastavni dio poduzeća osnivača, postavlja se pitanje kako i po kojim će se kriterijima raspodijeliti dobit za oporezivanje između dvije države, države sjedišta podružnice i države sjedišta osnivača. Temeljem članka.7. stavka.3. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja određeno je da se pri određivanju dobiti stalne poslovne jedinice kao odbici priznaju troškovi koji su učinjeni u svrhe poslovanja stalne poslovne jedinice, koji uključuju i izvršne i opće administrativne troškove, bilo u državi u kojoj se stalna poslovna jedinica nalazi ili i na drugom mjestu. Iz navedenog proizlazi da čak i kad je osnivač snosio troškove plaće izlaslanih radnika koji se mogu pripisati poslovanju stalne poslovne jedinice (podružnice) ti će se troškovi za potrebe utvrđivanja dobiti pripisati podružnici.
U komentarima OECD-a u članku 16. radi utvrđivanja koja dobit se može pripisati stalnoj poslovnoj jedinici zahtijeva se utvrđivanje dobiti u okviru određene pravne fikcije koja polazi od pretpostavke da je stalna poslovna jedinica zasebno poduzeće i da je takvo poduzeće neovisno o ostatku poduzeća čiji je dio. Drugi dio te fikcije odgovara načelu tržišnih uvjeta (tzv. arms lenght načelo) koje podrazumijeva da su na transakcije između podružnice i osnivača primjenjivani takvi uvjeti kakvi bi bili primijenjeni u poslovanju između dva poslovna subjekta koji nisu vlasnički povezani i djeluju po tržišnim načelima. Ukoliko to ne bi bio slučaj, odnosno ukoliko bi transakcije između podružnice i osnivača bile pod takvim uvjetima koji su povoljniji od tržišnih uvjeta porezne vlasti obiju zemalja mogu zatražiti prilagodbu utvrđene dobiti osnivača i njegove stalne poslovne jedinice na dobit koja bi bila ostvarena po tržišnim uvjetima..
Temeljem članka 7.stavka 2. u svrhu utvrđivanja dobiti koja se može pripisati stalnoj poslovnoj jedinici u skladu sa stavkom 2. članka 7., je i trošak naknade plaće isplaćene zaposleniku poduzeća osnivača za rad koji se obavlja u drugoj državi putem stalne poslovne jedinice (podružnice). Plaća radnika koji su u radnom odnosu kod poduzeća osnivača za rad ostvaren u drugoj državi u korist stalne poslovne jedinice (podružnice) teretit će stalnu poslovnu jedinicu (podružnicu), a ne njezina osnivača čak i u slučajevima kada osnivač zaista tu plaću i isplaćuje..
Sukladno navedenim odredbama iz Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i komentara OECD-a proizlazi da se troškovi plaće izaslanih radnika pripisuju stalnoj poslovnoj jedinici te neovisno o tome tko je plaću isplatio, ukupan trošak plaće će u konačnici snositi stalna poslovna jedinica (podružnica), a ne osnivač.
Kako smo već ranije napomenuli, u slučajevima kada poduzeće osniva podružnicu u inozemstvu, bez obzira što je ta ista podružnica sastavni dio poduzeća osnivača, ona posluje u drugoj poreznoj jurisdikciji i na nju se primjenjuju porezni propisi zemlje u kojoj posluje. Razumno je za očekivati da će porezne vlasti zemlje u kojoj posluje očekivati svoj dio kolača u vidu poreza na dobit ostvarenu u toj podružnici. Obzirom da visina troškova koji se mogu pripisati osnivaču ili podružnici faktor koji na koncu utječe na i utvrđenu dobit te posljedično i obvezu poreza na dobit osnivača i podružnice važno je ispravno alocirati troškove koji se odnose na ta dva zasebna entiteta istog poslovnog subjekta, u međusobnim transakcijama djelovati kao da se radi o dva različita poduzeća te sve transakcije vršiti po tržišnim uvjetima i u konačnici, alokaciju troškova dobro dokumentirati. U suprotnom, porezne vlasti obje zemlje mogle bi zahtijevati korekcije odnosno prilagodbe iznosa utvrđene dobiti, što je proces koji može biti vrlo zahtjevan i izazovan u smislu kadrovskih i financijskih resursa ukoliko će zahtijevati angažman vanjskih stručnjaka, te na koncu oduzima puno vremena i izaziva dodatni stres.